PORTRET FOTODOKUMENTARISTA I UMJETNIKA
Ćiril Ćiro Raič rođen je 3. rujna 1936. godine, na obalama modrooke ljepotice Neretve, u selu Strgonice, općina Konjic, BiH, od oca Mate i majke Anđe (rođ. Stanić). Osnovnu je školu završio u Ostrošcu. Nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja, 1952. odlazi u Mostar i učlanjuje se
u Fotoklub "Salko Šestić". Fotografski je obrt učio i izučio u Fotocentru u tome gradu. Kako je bio nadareni fotograf, već u trećoj godini obrta vodio je jednu od fotografskih radnji toga centra. Završivši obrt 1955. godine postaje fotograf u službi Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kojemu i danas aktivno djeluje.
Zvanje majstora umjetničke fotografije stekao je 1975. od kada je i postao članom Udruženja primijenjenih umjetnika BiH i bivše Jugoslavije. U svojoj 45 godina dugoj karijeri fotografa umjetnika izlagao je na oko 250 skupnih i na 61 samostalnoj izložbi. Također je priredio i 196 tematskih samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Za postignute rezultate u svojoj djelatnosti dobio je veliki broj javnih priznanja, diploma i plaketa, među kojima su: Plaketa grada Mostara (1984.), Jubilarna diploma s plaketom konzervatora Jugoslavije (1975.), Pohvala grada Livna (1985.), Orden rada sa srebrenim vijencem (1986.) i niz drugih pohvala i priznanja.
*******
Ime autora ove fotomonografije Ćirila Ćire Raiča već je odavno poznato među mnogobrojnim ljubiteljima kvalitetne fotografije i lijepe umjetnosti, te mnogobrojnim znanstvenicima, istraživačima naše prošlosti, turističkim djelatnicima i mnogima drugim.
Od kada je fotografija kao novi tehnički izum 19. st. osvojila svijet, i bez koje već dugo vremena ne možemo zamisliti mnogobrojna saznanja u modernoj povijesti tehničke civilizacije i kulture, Hercegovina u svome okrilju nije imala tako univerzalnoga poznavatelja i registratora svoje prošlosti i sadašnjosti.
Foto Ćiro, kako ga od milja nazivaju njegovi sugrađani i suradnici, pri snimanju s osjećajem pravoga umjetnika ponire u srž motiva i razlučuje bitno od nebitnoga uz pomoć fotokamere. On se razlikuje od mnogih koji smatraju fotografiju samo običnom kopijom i reprodukcijom stvarnosti, predmeta, događaja ili zbivanja iz svakidašnjega života.
Dugogodišnji razvojni put i fotografsko djelo Ćirila Raiča možemo podijeliti na nekoliko stvaralačkih razdoblja. Prvo razdoblje slično je većini fotografa kada se upoznaju s fotokamerom i njezinim mogućnostima. Preduvjeti za početak njegova rada bili su više nego skromni. U to doba, šezdesetih godina, sa slabom tehnikom i drugim potrepštinama za izradu fotografije, Raič je izvlačio maksimum kvalitete, usavršavajući se vremenom i izrastajući u pravoga majstora fotografije uopće i posebice umjetničke fotografije. U drugom njegovu najznačajnijem stvaralačkom razdoblju, upoznavši se sa širim mogućnostima i fotoizražajnim sredstvima, solidne i moderne fototehnike i djelatnošću kolega iz srodnih institucija u našim većim središtima, postupno sazrijeva u vrsnog fotodokumentaristu kulturno-povijesnoga i prirodnoga nasljeđa.
Proširenjem djelatnosti Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru na šire područje Hercegovine, proširuje se takođe i njegova specifična djelatnost fotodokumentariste. Sustavnom stručnom metodologijom formira se i razvija fototeka spomenika kulture i prirode, kao i svih zanimljivosti sa šireg područja Hercegovine. Vrijednošću i pedantnošću njezina voditelja, mnoštvo raznovrsne spomeničke, prirodne i druge fotograđe detaljno se prikuplja, obrađuje i razvrstava po općinama, naseljima, lokalitetima i objektima.
Tijekom vremena broj negativa, fotografija i dijakolora, koje je snimio Ćiril Raič, stalno se povećavao i nakon više od 40 godina prešao brojku od 250 tisuća primjeraka. Dio fotodokumentacije nalazi se u fototeci Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, fototekama više stručnih i znanstvenih institucija, a u fototeci autora – Atelieru umjetničke i dokumentarne fotografije Ćirila Ćire Raiča u Mostaru – pohranjeno je više od 100 tisuća fotonegativa s raznim motivima Hercegovine. Na taj je način stvorena kvalitetna zbirka fotodokumenata s vrlo velikom vrijednošću, tako da ona danas predstavlja najvrijedniju zbirku te vrste na širem području BiH. Pored ostaloga ona ima naročito povijesnu vrijednost, jer su mnogi objekti, spomenici, spomenične i urbanističke cjeline, te mnoge prirodne rijetkosti i zanimljivosti, izgubile svoju prvobitnu izvornost, ili su oštećene i uništene. Raznovrsna poznatija zbivanja iz života pojedinih gradova i sredina, te mnogi značajni motivi i osobe u ovoj fotodokumentaciji predstavljaju isječak jednoga minulog vremena i već sada čine dio povijesti tih sredina i širega područja Hercegovine i dijela Bosne.
Tematika motiva i spomeničkih vrsta u ovoj fotomonografiji bogata je, raznovrsna i opsežna. Ona obuhvaća veliki vremenski raspon od prapovijesti do našeg vremena.
U kronološkom slijedu predstavljenih motiva, te spomenika i spomeničkih cjelina nižu se jedni do drugih: prapovijesne pećine, ilirske gradine i gomile, mnogi arheološki rimski objekti, lokaliteti i ranokršćanske bazilike, srednjovjekovni utvrđeni gradovi, te stećci posebna vrijednosna vrsta nadgrobnih spomenika sa svojom simbolikom i umjetnošću karakterističnom za BiH.
Dalje slijede kulturnopovijesni spomenici osmanskoga razdoblja u svim oblicima raznovrsna stvaralaštva, kršćanska arhitektura i umjetnost iz turskog vremena.
Austro-ugarsko vremensko razdoblje zastupljeno je nizom arhitektonskih, stambenih, javnih i sakralnih objekata te urbanističkih cjelina.
Dio fotoopusa Ćire Raiča u ovoj opsežnoj publikaciji s 800 crno-bijelih i kolor fotografija najbolje govori o raznorsnosti tematskih cjelina ukomponiranih u jedno djelo u kojemu se vizualne slike naše bogate i burne prošlosti dopunjuju slikama iz novije i suvremene stvarnosti.
Radi lakše i bolje preglednosti fotomonografija je podijeljena na više manjih ili većih tematskih cjelina. U svakom poglavlju predstavljeni su samo karakteristični primjeri i kvalitetni fotosi koje je autor tijekom dugih godina, desetljeća uspio realizirati na najbolji način. Tijekom svojega dugoga i marljivog rada Ćiro Raič do sada nam je ostavio bezbroj fotosa i fotodokumenata povijesne vrijednosti, a suvremenicima i mlađim generacijama stručnjaka, istraživača, znanstvenika raznih profila i ljubiteljima kvalitetne fotografije svog užeg kraja i regije, solidan temelj i vrlo bogatu fototeku za daljnja istraživanja. Mnogi od tih fotosa predstavljaju dragocjena svjedočanstva jednoga minuloga vremena, naročito u slučajevima kada tih spomenika više nema ili ih je uništio zub vremena, ili pak ratni vihor u BiH. Pored toga, autorova fotokamera zabilježila je često i važne trenutke o mnogim spomenicima i spomeničkim cjelinama u procesu njihove zaštite, sanacije ili obnove.
Kao fotografa Raičevu su pozornost privlačili i drugi motovi, ljudi, priroda i svakidašnji život, te ozračje gradova i sela koja je obilazio i snimao godinama uzduž i poprijeko ove slikovite i zanimljive Hercegovine.
Fotosi portreta hercegovačkih gorštaka, žena i kršnih djevojaka u narodnim nošnjama, koje su već postale dio naše etnografske kulturne baštine, isječak su jednoga vremena, čiji se ostatci čuvaju još samo u muzejima. Toj skupni motiva također pripadaju rijetki primjerci starih planinskih kuća i staja u zavjetrini planinskih visova i ljetnim ispašama, što nas podsjeća na davna minula vremena povremenih žitelja ovih područja, koji se još mogu vidjeti u rijetko sačuvanoj etnografskoj građi ili pak u isječcima prastarih filmova.
Desetljećima smo surađivali putujući diljem Hercegovine i jugozapadne Bosne u potrazi za spomenicima kulture i prirode i drugim zanimljivostima što ih Ćiro ovjekovječi svojim fotoaparatom.
Mnogi njegovi suradnici imali su običaj reći kako ni jedan djelatnik u umjetničko-konzervatorskoj struci u BiH do sada nije obišao, prepješačio, evidentirao i snimio toliko spomenika i lokaliteta kao što je to on učinio.
S našim poznatim i uglednim znanstvenicima, od kojih mnogi već odavno nisu živi, Ćiro Raič uspješno je surađivao; s akademikom Alojzijem Bencom snimio je bezbroj ilirskih gradina i gomila; s dr. Zdenkom Žeravicom prapovijesne gomile; s dr. Zdravkom Marićem i dr. Borom Čovićem više pretpovijesnih lokaliteta i objekata; s dr. Irmom Čermošnik, dr. Đurom Baslerom i dr. Ivom Bojanovskim mnogo rimskih lokaliteta i ranokršćanskih bazilika. Sa Šefikom Bešlagićem, dr. Marian Wenzel i autorom ovoga priloga ogroman broj srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. S prof. Džemalom Čelićem niz povijesnih urbanističkih cjelina i pojedinačnih spomenika osmanskog razdoblja, te više starih kamenih mostova. S dr. Zdravkom Kajmakovićem i drugim stručnjacima snimao je kršćanske sakralne objekte iz turskog razdoblja s freskama, ikonama i starim umjetničkim slikama. S dr. Smailom Tihićem godinama je radio na evidenciji spomenika NOB-a u čitavoj BiH.
Pored ostalih Raič je kao fotodokumentarist surađivao u realiziranju mnogih stručnih znanstveno-istraživačkih projekata lokalnoga, regionalnoga ili republičkoga značaja, od kojih je znatan broj naveden u posebnome dijelu ovoga priloga. Ovom prigodom nemoguće je pobrojati sve vrste aktivnosti tog vrsnog majstora fotografije u njegovoj dugogodišnjoj karijeri.
Autor fotosa u ovoj fotomonografiji dao je znatan prilog pri realiziranju velikoga broja raznovrsnih fotomonografija, monografija, godišnjaka, zbornika, kalendara, jubilarnih izdanja pojedinih kulturnih i drugih institucija, ilustrirao je takođe i mnoge kataloge likovnih umjetnika za prigodne izložbe s raznovrsnom tematikom, a neka poznata književna i znanstvena djela takođe su ilustrirana njegovim fotografijama.
Zbog kvalitete svojih radova i mnogobrojnih zanimljivih motiva Raič je bio angažiran i u većem broju izdavačkih projekata poznate biblioteke Kulturno nasljeđe BiH. Uz navedeno bio je suradnikom većega broja znanstveno-istraživačkih institucija, kao što su: Akademija nauka i umjetnosti BiH, Zemaljski muzej BiH, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Enciklopedija BiH, Institut Arhitektonsko-urbanističkog fakulteta u Sarajevu, Umjetnička galerija Mostar idr. Njegovi turistički motivi s temom spomenika kulture i prirode, kao i razglednice, bili su vrlo zapaženi na mnogim izložbama u zemlji i inozenstvu. Turistički reklamni plakat Ćire Raiča s temom mosta i starog Mostara bio je izniman primjer promidžbenoga fotosa Turističkog saveza BiH 1983.
Poput povjesničara koji iz prošlosti slaže kamen po kamen, kako bi došao do prave istine, Raič slaže svoje fotose i fotodokumente jedan do drugoga kako bi na vizualan način ovim ovjekovječio autentičnost te istine.
Našu najnoviju ratnu stvarnost koja se odigravala na ovim područjima u vremenskom razdoblju 1992. – 1995. sa svim njezinim destruktivnim posljedicama Ćiril Ćiro Raič registrirao je svojom kamerom i ona je već povijesni isječak najveće kataklizme koja je pogodila zemlju Hercegovu. Zbog opsežnosti raznovrsne građe već uvrštene u fotomonografiju i tematski zaokružene kronološke cjeline, izdavači i stručni suradnici smatrali su da bi ratna tematika odudarala od njezine harmonične cjeline, zbog čega ona ovom prigodom nije ni uvrštena. Drugi od razloga taj je što autor nije imao mogućnosti obaviti i foto snimanje Herecgovine sa šireg područja. Ćiril je Raič posljednjih godina imao nekoliko izložbi s navedenom tematikom, ili je surađivao u drugim publikacijama, od kojih treba naročito istaknuti izložbu s reprezentativnim katalogom "Mostar 1992. urbicid".
Silom prigoda, ranije idilične i slikovite motive hercegovačkih gradova, spomenika i krajolika, zamijenile su slike surovoga ratnoga vremena s motivima bezumnoga rušilaštva i uništavanja. Mnogobrojni fotodokumenti iz toga razdoblja djelatnosti Ćirila Raiča ostat će kao živi svjedoci jednoga nemilog vremena, koji pored ostaloga imaju povijesnu i simboličku poruku; upozorenje i opomenu kako suvremenicima tako i budućim naraštajima o neophodnosti zajedničkog i tolerantnog življenja na ovim područjima sa svim tekovinama slobodnoga i civiliziranoga svijeta.
Jedan od ljubitelja Ćirinih fotografija prigodom jedne od mnogih njegovih izložbi davno je zapisao: "Raič nije ni pjesnik, ni povjesničar, ni sanjar, ali ovaj nadahnuti majstor fotografije kao da u sebi nosi i poeziju i povijest i sanjarenje, jer uspjeva ljepotu ovjekovječiti i darovati našem oku. Svuda je išao i stizao, fotografirao i 'lovio' motive, sav u igri neprolaznih trenutaka i slikovitih krajolika ove zemlje. Svaki motiv i detalj izniman je doživljaj koji snažno vezuje pozornost promatrača."
Da nije bilo iznimno senzibilna oka i fotokamere Ćire Raiča s kojom je snimao gotovo svaki kutak Hercegovine i dio Bosne, mnogi ne bi niti znali da je ovo područje tako bogato bezbrojnim i raznovrsnim motivima koje smo desetljećima otkrivali i još uvijek otkrivamo na njegovim izložbama, a ovom prigodom opsežnom fotomonografijom Hercegovina – djelu kakvo se rijetko obznanjuje i u većim sredinama i kulturnim centrima.
Mr. Anđelko Zelenika