Gdje je u memoriji Mostaraca?
Zar Raič ne zaslužuje ulicu? Logično bi bilo da Ćiril-Ćiro Raič dobije ulicu u Mostaru, a siguran sam da bi svi vijećnici općine Mostar jednoglasno prihvatili inicijativu jer on je bio i ostao građanin jednog jedinstvenog Mostara, univerzalni umjetnik za sva, ne samo ova otužna vremena. Teško je zamisliti da postoji čovjek koji je gotovo svaki dan kroz vizir svoje kamere pisao pjesmu o Mostaru i Hercegovini punih 60 godina. Zar ne zaslužuje ulicu? U ovom poslu je najveći koji je živio u Mostaru od izuma fotografije do danas.
Odluka o nacionalnom spomeniku
Dragom Ćirilu Ćiri Raiću
O Hercegovini, mlađoj kćeri humskih i zahumskih roditelja rođenih od Hrvatske Majke, toj čudnovatoj zemlji na sutoku mora i gora, neba i vrhova, sunca i kamena, prašine i blata, zeleno-modre doline i ispucale crvenice, drače i poskoka, šipka i groždja, kadulje i vriska, uzdaha i jeka, smijeha i plača, blaga i čemera, gange i tuge križa i krsta zvjezde i mjeseca, munje i groma, puta i bespuća, života i neživota, početka i kraja, izvora i ponora, slavuja i orla, cvrčka i pastira, paganina i sveca, ponosa i zazora…
Da budemo kad nas ne bude
Mag u magičnoj zemlji: Ćiril Ćiro Raič u Hercegovini. Zemlja se prosiplje u svjetlost. Prosiplje se u Svemir. Već pedeset godina Ćiril je Raič ogradio dlanima: ne da joj se prosipati. Propadati, prolaziti, nestajati. Dlanima zaustavlja vrijeme. Ne da umirati.
Portret fotodokumentarista
Ćiril Ćiro Raič rođen je 3. rujna 1936. godine, na obalama modrooke ljepotice Neretve, u selu Strgonice, općina Konjic, BiH, od oca Mate i majke Anđe (rođ. Stanić). Osnovnu je školu završio u Ostrošcu. Nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja, 1952. odlazi u Mostar i učlanjuje se u Fotoklub "Salko Šestić". Fotografski je obrt učio i izučio u Fotocentru u tome gradu. Kako je bio nadareni fotograf, već u trećoj godini obrta vodio je jednu od fotografskih radnji toga centra. Završivši obrt 1955. godine postaje fotograf u službi Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kojemu i danas aktivno djeluje.
Oko koje gradi povijest
Iskustvo rimskoga pjesnika Ovidija – što ga je sažeo u stih: Tempus edax rerum (Vrijeme sve izjeda) – iskustvo je cjelokupnoga ljudskog roda. Vrijeme i zaborav otimaju osjetilima i svijesti i ono što bi čovjek želio po svaku cijenu sačuvati. Zato je i prošlost, a ne samo budućnost, puna nepoznanica.